Institut računovođa i revizora Crne Gore

Zakon o porezu na dobit pravnih lica kada je u pitanju propisana dokumentacija o transfernim cijenama-Studija, poznaje dva oblika upotrebe te dokumentacije, i to:
1. dostavljanje propisane dokumentacije o transfernim cijenama poreskom organu zajedno sa poreskom prijavom, i
2. posjedovanje dokumentacije o transfernim cijenama bez obaveze dostavljanja poreskom organu zajedno sa poreskom prijavom, ali sa obavezom dostavljanja po pozivu poreskog organa. Posebna varijanta ovog oblika je ''posjedovanje skraćene dokumentacije'' o transfernim cijenama, koju objašnjavamo u nastavku.

Ova mogućnost je predviđena u zavisnosti od kategorije poreskih obveznika, odnosno da li je poreski obveznik veliki poreski obveznik ili ne.
Podsjećamo da odredbama Pravilnika o kriterijumima za određivanje velikih poreskih obveznika ("Službeni list Crne Gore", br. 031/17 od 12.05.2017) postoje tri propisana načina za određenje statusa velikog poreskog obveznika, i to:
1. Poreski obveznik koji ispuni najmanje dva od tri kriterijuma za određenje velikih poreskih obveznika, i to:
• Fiskalni kapacitet - Fiskalni kapacitet je ukupan iznos poreskih obaveza po osnovu javnih prihoda u dvije poslovne godine koje prethode godini u kojoj se vrši određivanje poreskih obveznika i koje iznose više od 600.000,00 €.
• Promet dobara i usluga preko 10.000.000,00 € - Promet dobara i usluga preko 10.000.000,00 € je ukupan promet dobara i usluga koje pravno lice ostvari po osnovu obavljanja poslovne djelatnosti u dvije poslovne godine koje prethode godini u kojoj se određuje status velikog poreskog obvaznika.
• broj zaposlenih veći od 50.
2. Banke i osiguravajuća društva imaju status velikog poreskog obveznika, bez obzira da li ispunjavaju kriterijume iz pravilnika.
3. Status velikog poreskog obveznika može da se odredi i pravnom licu koje se, u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dobit pravnih lica, smatra licem povezanim sa velikim poreskim obveznikom, ako se njegov ukupan promet ili njegov pretežni dio ostvaruje po osnovu transakcija sa tim velikim poreskim obveznikom.

Ukoliko je u pitanju veliki poreski obveznik, onda je on dužan da prilikom podnošenja poreske prijave podnese cjelokupnu dokumentaciju-Studiju.

Ukoliko je iznos transakcija sa povezanim licem iznad 75.000 eura Zakon poreskog obveznika obavezuje na ''posjedovanje'' cjelokupne dokumentacije o transfernim cijenama, na osnovu koje se može utvrditi da li su uslovi transakcije sa povezanim licem u skladu sa principom ''van dohvata ruke''. Ova mogućnost samo posjedovanja bez obaveze dostavljanja je data kada nije u pitanju veliki poreski obveznik. U tom slučaju on je dužan da tu dokumentaciju ''posjeduje prilikom podnošenja poreske prijave'' i da je na zahtjev poreskog organa dostavi u roku od 45 dana od dana prijema zahtjeva.

Važna napomena:
Odredbama člana 44b Zakona o porezu na dobit pravnih lica veliki poreski obveznik do 2027. godine nije u obavezi da Studiju dostavlja zajedno sa poreskom prijavom već je u obavezi da do 30. juna tekuće godine dostavi dokumentaciju za prethodnu godinu.
Poreski obveznici koji nijesu veliki poreski obveznici trebaju da ''posjeduju'' dokumentaciju do 30. juna tekuće godine za prethodnu godinu, a ne da je posjeduju u trenutku sastavljanja poreske prijave. Ovu odredbu treba razumjeti da se nevelikim (jer nema odredbi srednji i mali) poreskim obveznicima daje prostor da poreski organ ne može tražiti dostavljanje dokumentacije u roku od 45 dana prije isteka roka od 30.juna.

Takođe ova odredba ne bi trebala da znači da se dokumentacija istekom tog roka može uništiti, već da se daje produženi rok, i da umjesto da se posjeduje u trenutku sastavljanja poreske prijave to se može uraditi u roku do 30. juna.

Ove odredbe bi davale prostora da poreski obveznik u pogledu obračuna transfernih cijena ima dvije mogućnosti:
• Prva da napravi Studiju prije popunjavanja poreske prijave i da je dostavi ili posjeduje u propisanom roku, ili
• Druga, da sastavi poresku prijavu na osnovu podataka bez transfernih cijena, a da u roku do 30. juna izradi Studiju i podnese izmijenjenu poresku prijavu sa podacima o transfernim cijenama i izvrši korekcije po osnovu prihoda i rashoda iz Studije.
•
Preporuka IRRCG kada je u pitanju poreska prijava:

Iz odredbi Zakona o porezu na dobit pravnih lica je jasno da poreska prijava treba da sadrži korekcije po osnovu transfernih cijena. Samim tim bi to značilo da se Studija o transfernim cijenama treba uraditi prije sastavljanja i dostavljanja poreske prijave. U principu sasvim logično.
Međutim, za sagledavanje obaveze termina sastavljanja studije o transfernim cijenama i podnošenja poreske prijave neophodno je imati u vidu prelazne odredbe člana 44b koje po našem mišljenju daju drugačije postupanje za period od 2022-2027. godine.
Kako je članom 44b predviđeno da:
• Poreski obveznik iz člana 38c stav 1 ovog zakona (veliki poreski obveznik) dužan je da dokumentaciju o transfernim cijenama dostavi do 30. juna tekuće za prethodnu godinu, do 2027. godine.
• Poreski obveznik iz člana 38c stav 2 ovog zakona (onaj koji nije veliki poreski obveznik) dužan je da posjeduje dokumenataciju o transfernim cijenama do 30. juna tekuće godine za prethodnu godinu, do 2027. godine.

smatramo da poreski obveznici za navedeni period imaju mogućnost da predaju poresku prijavu do 31. marta, a da po sastavljanju Studije o transfernim cijenama utvrde da li imaju obavezu da izmijene predatu poresku prijavu ili ne. Ako Studija pokaže da nema korekcija, onda predata poreska prijava je konačna. Ako Studija pokaže da treba uključiti određene korekcije, onda da se preda izmijenjena poreska prijava u roku do 30. juna.

Opredjeljenje za ovakav stav leži u odredbi člana 38 Zakona o poreskoj administraciji koji obavezuje da ''Poreski obveznik koji otkrije da poreska prijava, koju je podnio, sadrži grešku ili propust dužan je da bez odlaganja, a najkasnije u roku od pet godina od isteka roka za podnošenje poreske prijave, u skladu sa zakonom podnese izmijenjenu poresku prijavu u kojoj je ta greška ili propust ispravljen’’.

Naime, poreski obveznik će ‘’otkriti’’ da mu poreska prijava sadrži grešku ili propust onog trenutka kada uradi Studiju o transfernim cijenama i tada od tok trenutka teče rok za podnošenje izmijenjene poreske prijave.
Smatramo da bi to bilo i u duhu odredbi zakona kojima su uređene transferne cijene, kao i da insistiranje da se Studije o transfernim cijenama moraju uraditi do 31. marta ne predstavljaju pravi odraz zakona. Takvo tumačenje zanemaruje smisao odredbi člana 44b, i dovodi da poreski obveznik može da posjeduje studiju o transfernim cijenama, bez obaveze dostavljanja poreskom organu, tri mjeseca nakon izrade poreske prijave dokument koju je već iskoristio za potrebe same poreske prijave. U čemu bi bio smisao takve odredbe. Na to pitanje nemamo logično objašnjenje.

Sve više se promoviše princip ‘’nije važno šta je napisano u propisu već kako ga neko neko tumači’’.

Posebno ako je to neko ko istupa ispred organa koji je zadužen za sprovođenje poreskih propisa.

Preuzeto iz časopisa Poreski savjetnik 01-2023